Štampa

Istina o lešinarima

on .

Kad ukucate riječ "lešinar", vikipedija daje sljedeću definiciju:Lešinar je životinja koja se hrani mesom prethodno umrle životinje. Pritom, lešinar nije usmrtio tu životinju. Funkcija lešinara u ekosistemima je početak razlaganja organskih materija – oni prethode razlagačima u lancima ishrane".

Međutim, čovjek stvara znatno drugačiju sliku o postojanju i životu ovih ptica. Lešinar je životinja prilično neprijatnog imena, sa veoma čudnim načinom ishrane, po kome je i dobila naziv. Naime, osnovna hrana ove ptice je uginula životinja. Sve vrste lešinara se dijele se u dvije velike grupe – lešinari starog i novog svijeta. Ova podjela bazirana je na podjeli kontinenata (stari i novi svijet).

svi lesin

Nažalost, u razbijanju predrasuda o ovim pticama ne pomažu dokumentarci o životu u divljini, jer je dominantan motiv iz afričkih savana slika lešinara koji se ustremljuje na ostatke "jadnog" sisara. Uglavnom su uslikani tako da se vidi kako ptica izvlači glavu iz trupa mrtve životinje i okreće se prema kameri prekrivena krvlju i crijevima. Međutim, ljepota lešinara može se vidjeti tek u letu.

Visina lešinara se kreće od 60 cm do 1,4 m. Postoje, dakle, vrste koje gotovo i ne liče na grabljivicu, ali ima i onih koji svojim izgledom uplaše i najhrabrije. Vid ove životinje je nevjerovatno razvijen. U stanju je da primijeti leš dužine jednog metra sa više od 6 km. Karakteristika većeg broja vrsta je ogoljena glava i vrat, dok je ostatak tijela pokriven perjem. Zakrivljen kljun i oštre kandže su takođe karakteristike ovih vrsta ptica. Prosjek životnog vijeka lešinara je 18 ali pojedine vrste žive i do 50 godina. Iako su zbog oštrine vida lešinari postali i legenda, nekad se može desiti da ne vide šta se pred njima dešava jer, za razliku od pojedinih ptičjih vrsta čije se vidno polje približava 360o, vidno polje lešinara ograničeno je striktno na 60o. Ovo je takođe razlog za veliki broj kolizija sa vjetroturbinama.

Većina vrsta lešinara kada ugleda žrtvu ili leš životinje počinje da kruži oko njega. Onda se spušta i napada ili se hrani, ako je u pitanju leš. Lešinari vrlo rijetko jedu ostatke tijela uginule životinje, već nabijaju glavu duboko u tijelo i jedu ostatke hrane iz organizma životinje. Neki lešinari se hrane i gušterima, insektima i manjim pticama. Postoje opet vrste koje se hrane kostima uginule životinje. Zanimljivo je da su lešinari tihi dok nadlijeću žrtvu, a veoma glasni kada se spuste i vode međusobnu borbu oko plijena. Čak je vjerovatnije da se različite vrste lešinara neće boriti oko istog plijena, jer se hrane različitim djelovima uginule životinje, dok to nije slučaj sa istom vrstom lešinara. Lešinari su veoma temeljni u svom poslu i u roku od pola sata od uginule životinje ostane samo skelet, a nekada čak ni to (ako su u pitanju vrste koje jedu kosti).

Smatra se da uzrok ćelave glave lešinara vjerovatno leži u činjenici njegovog guranja u lešinu što bi uništilo perje, a ovako se krv osuši i ne zadržava na tijelu.

Lešinari se pare jednom godišnje. Ženka snese uglavnom jedno jaje, čiji period inkubacije traje oko 50 dana. Kada se izleže mladunac, oba roditelja preuzimaju svoje obaveze oko njegovog podizanja.

Lešinar gradi gnijezdo od lišća i grančica. Gnijezda su locirana na drveću i na grebenima, a jednom napravljeno gnijezdo može da traje nekoliko godina.

Ugroženost nekih vrsta lešinara potiče od uništenja njihovih staništa, ali i od njihovih sopstvenih grešaka. Naime, dešava se da lešinari pojedu ostatke uginule životinje koju su napale ozbiljne patogene bakterije, te se bolest prenese na njih i oni uginu.

Žive u planinskim predjelima, savanama i svim predjelima koji su otvoreni. Naseljavaju Evropu, Aziju, Afriku i Sjevernu Ameriku.

Većina vrsta lešinara su ugrožene i zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. 

 

Pitanje ukoliko oni nestanu, da li bi nekome nedostajali?

Nedvosmislen odgovor na postavljeno pitanje leži u primjeru Indije. Naime, u toj zemlji su stanovnici hranili stoku lijekom diklofenak i na taj način otrovali lešinare koji su se hranili uginulim životinjama. U periodu od 1992. do 2007. godine broj lešinara se smanjilo za čak 99,9 %, što je prouzrokovalo nagomilavanje trupla mrtvih životinja. Ovo predstavlja veliki rizik za ljude, jer su se na taj način razvijale smrtonosne bolesti kao što su antraks, a i voda je bila zagađena.

Lešinari su kontrolori biološkog otpada i bez njih na ovom svijetu posljedice bi bile nesagledive.

Utubevult velika

 

U kampanji #lovevultures #volimolesinare BirdLife International napravio je video koji nam predstavlja ove ptice u sasvim drugačijem svijetlu. U narednom blog postu čitajte koliko i zašto su lešinari ugroženi na globalnom nivou i kakva je situacija sa Crnom Gorom.

banervolonter