Štampa

Druga strana Njemačke revolucije obnovljivih izvora

on .

Nema ništa loše u širenju obnovljivih izvora energije. Što više izbora na tržištu to su veće garancije da će potrošači imati veći kvalitet usluge. Međutim ozbiljni problemi nastaju kada vlada počne koristiti novac poreskih obveznika kao sredstva za subvencionisanje ili podsticanje tog energetskog širenja. Situacija postaje još gora kada počne manipulisanje izbora na tržištu ili se nastoji kontrolisati samo generisanje električne energije. A to se dešava Njemačkoj.

U 2000. godini Njemačka je usvojila veliku zelenu inicijativu koja je prinudila distributere da kupuju energiju iz obnovljivih izvora i to po jako visokim i fiksnim cijenama kroz period od dvadeset godina. Inicijativa podnešena od strane vladajuće koalicije Zelenih i Socijalističke partije, inicijativu je prihvatila i konzervativno-liberalna većina na čelu sa kancelarkom Angelom Merkel. Kancelarka je otvorila put obnovljivim izvorima tako što se zalagala za napuštanje proizvodnje u nuklernim elektranama. Njena Vlada je nakon katastrofe u Fukušimi 2011. godine, ugasila 8 reaktora, obavezujući se na gašenje preostalih nuklearki do 2020. godine.

Energetski plan Merkelove bio je instaliranje dodatnih 25,000 MW vjetroturbina na moru do 2030. Međutim u toku prve polovine godine 45 MW je dodato na postojeću mrežu instalisane snage od 200 MW. I uprkos masovnim subvencijama kroz uvođenje novih pretplata potrošačima (koja trenutno čini 14% računa za struju), veliki energetski projekti na Sjevernom moru kasne ili su otkazani od strane investitora.

Problem u otkazivanju investicija ogleda se u vjetru kao nepouzdanom izvoru električne energije. I ne samo to vjetroelektrane zauzimaju ogromna prostranstva i ubijaju desetine hiljada ptica godišnje.

Prosječna vjetroelektrana sa 20ak turbina zauzima površinu od 250 ha. Dakle, da bi Merkelova postigla svoj ambiciozan energetski cilj, vjetroelektrane bi morala zauzeti površinu šest puta veću od Njujorka. Nije iznenađujuće podizanje svih tih turbina - zajedno sa infrastrukturom koja je potrebna za put svoj nekozistentnu napajanje nazad na nemačkom srcu - bilo bi astronomski. Po riječima ministra ekologije, takav poduhvat bi iznosio hiljadu milijardi eura do 2030. godine.

Ovaj iznos bi mogao biti još veći ako se uzmu u obzir nova istraživanja sa Harvarda po kojima vjetroelektrane mogu generisati između 0.5 i 1 W/m2 dok su ranije studije projektovale između 2 i 7 W/m2.

Pošto su obnovljivi izvori energije nepouzdani, Njemačka je bila primorana da izgradi veliki broj novih termoelektrana u nastojanju da zameni nuklearnu energiju. Naime, ova država će ove godine graditi više elektrana na ugalj nego u prtehodnih dvije decenije. Većina ovih objekata će sagorijevati lignit, koji emituje skoro 30% više ugljen-dioksida od kamenog uglja.

Drugim riječima, Njemačka zagađuje planetu u ime čiste energije, oslanjajući se na konstanta povećavanja subvencija koja opterećuju račune potrošača.

Ovaj tekst je finansiran donacijom Evropske Komisije kroz projekat ETNAR, ali ne odražava nužno stavove Evropske komisije niti ostalih korisnika ETNAR projekta.

banervolonter